Od svih ratnika najjača su dva - vrijeme i strpljenje.

Sjećam se da sam davno nekad zapamtila starca koji je o lavovima sanjao. Toliko je u njemu snage bilo. On je dječaka učio strpljenju. I sjećam se malog princa koji je spoznao prave ljudske vrijednosti. On je otišao, ali iza njega je ostalo ono bitno što se očima ne da sagledati, nego srcem.
Pišem još jednom da ono što bih rekla sačuvam od zaborava. Da podsjetim sebe još jednom da je ono što damo naše. I radosti i tuge i pravda i nepravda - nama pripadaju. Ne znam šta ću postati, ali znam samo da želim da budem starac koji će se kada za to dođe vrijeme, suočiti sa lavovima o kojima je sanjao. Koji će kada mu i snage ponestane biti jak da sanja. Želim da udijelim osmijeh na svakom putu kojim budem kročila. Pa makar se ispod mog osmijeha srce kidalo - udijelit ću ga onome kome je potreban. Pa i ako nije zaslužio - ponovo ću se nasmijati. Pa i ako na dobro zlom uzvrati - to dobro je moje, a zlo je njegovo. Njemu pripada. Biću starac na kojem je sve osim očiju staro - Čovjek nije stvoren za poraze. Čovjek može biti uništen, ali ne i pobijeđen.. A oči nisu ništa drugo do dio duše koju u sebi nosimo. A svoju bol samo ću sa sobom ponijeti onim putevima kojim budem išla. Nisam sigurna da li znam koji su to putevi, ali sam sigurna u one kojima neću poći. Ja nisam rođena da biram lakše puteve, a oni kojima sam prolazila, možda i nisu bili moji.

Vrijeme je pokretač, vrijeme je snaga, vrijeme je moć za one koji znaju da se snalaze u njemu. Ali isto tako vrijeme je i kazna i dželat onome ko bude mislio da će na mjestu na kojem je zasadio stablo trešnje, pronaći stablo jabuke kada mu ono bude potrebno.
Mene nisu učili kako se suočiti sa morem koje je obećalo potop kada su me bacali na pučinu tog' mora. Nisu mi govorili o onima čiji je život ispunjen lažima, a zahtijevaju istinu, pa i kada je dobiju u nju ne vjeruju. Iza takvih ljudi ne ostaje ama baš ništa osim jednog slinavog traga, kao iza puža što ostane. Krase se lažnim sjajem, tuđim dobrom, a kad zagrebeš ispod te površine, osim prašine nema ništa. Oni ništa ne vrijede, ali ja im kao po pravilu baš zbog toga pišem. Jer kada bi čovjek postupao prema njima kao što oni postupaju prema vama, onda bi opravdali nepravdu koju su vam učinili. A ništa nisu vrijedili. Ne vrijede ni sad, neće vrijediti ni sutra.

Dajte priliku svakome da pokaže da je čovjek ili nečovjek. Pa čak i ako unaprijed znate priču, vi je pustite neka ide svojim tokom. Pa i kada vas slome oni koji ništa ne vrijede, vi im osmijehom uzvratite. I ne plašite se. Ono što je vaše, dočekat će vas. Učite se strpljenju, kao starac koji se usudi sanjati o lavovima.

"Starac je sanjao o lavovima." Ernest Hemingway 

"What goes around - comes around"