Ne miješajte pojam siromaštva i bijede. Biti bijednik je stanje duše. Stanje iz kojeg je jako teško izaći. Bijednika možete pronaći i u skupocjenoj odjeći, jednako kao i u dronjcima. Najgori od njih su oni sa sebičnim stavom da na njihovom nivou nije niko, niti će ikada biti. To su oni koji poklanjaju drugome svoje poderane cipele samo da bi ljudi oko njih pričali o Rimu i Parizu koje na njima nose. Da bi im se ljudi divili.
Zastadoh na trenutak. Rekoh - divim ti se. Divim se tvojoj mogućnosti da izgovoriš kako niko nije poput tebe, divim se načinu na koji spominješ moral, a ne poznaješ ga. Divim se tvojoj sitnoj duši koja govori o bijedi, a upravo nju je spakovala i ponijela sa sobom. Ti si od onih koji traže kraj svijeta da se na njemu skrase, ne znajući da je Zemlja okrugla. Proći ćeš još toliko puteva, ali ta samoća u tebi tvoja je nesreća.
Ti možeš zaboraviti ko si i odakle si, ali znaj da zaborav nije novi početak. Zaborav je ponovno putovanje kroz sve ono što si već jednom prošao, trudeći se da budeš neko novi, a ne možeš jer u sebi imaš samo tu praznu dušu. Praznu, a punu samotne pustinje. Spoznaja samog sebe je teža nego što si mislio. To nije luksuz u koji gledaš. I ti oblaci na kojima lebdiš nisu ništa drugo do iluzija. Tvoja sitna duša je jedina istina u tom trenutku koji se zove život. Jesi li se ikada zapitao zašto jadnici poput tebe osjećaju tu samoću čak i kada su okruženi ljudima i zašto je ne podnose? Zašto su hvalisavi, a jadni? Reći ću ti. Ljudi poput tebe govore mnogo samo o sebi. Ljudi poput tebe mogu da prihvate da je neko bolji od njih, ali ne i da ima više od njih. Ne zavaravaj se. Nisi prošao čitav svijet i proživio sve. Veličina svijeta nije žig utisnut od strane poznatog kreatora na garderobi koju nosiš, to je samo radost tvom plitkom razumu. A to što nisi zahvalan na onim sitnim stvarima, to je razlog zbog kojeg si nezadovoljan. Nisu ti se divili. To je ona tužna strana tvoga postojanja. Niko ti nije zavidio, a samo si to tražio!
Nema komentara:
Objavi komentar