"Pre ih puštali za vikend, sad ih puste pravo pred kamere .."

Da li ste se nekada zapitali šta je to starleta?

Jeste, sigurno ste i više puta naletjeli na ovo pitanje, no dobro. Ne treba vam nikakva intelektualna sposobnost, onda, da zaključite da je starleta ustvari osoba, pripadnica najčešće ženske populacije koja je nekim čudnim zanimanjem stekla dovoljno novca da promoviše plastičnog hirurga koji je "uljepšao".

U državi u kojoj se umjesto radnih mjesta otvaraju kladionice za koje ti ne treba fakultet i u kojoj glupost ima cijenu je normalno da se umjesto dokumentarca pogleda nešto "smiješno". To smiješno nažalost nije humoristički film. To danas podrazumijeva - rialiti šou.

Drago mi je,vrlo učeni moj sine,kad me bijednici grde,jer kad bi me hvalili,činilo bi se da sam im sličan.

Ne miješajte pojam siromaštva i bijede. Biti bijednik je stanje duše. Stanje iz kojeg je jako teško izaći. Bijednika možete pronaći i u skupocjenoj odjeći, jednako kao i u dronjcima. Najgori od njih su oni sa sebičnim stavom da na njihovom nivou nije niko, niti će ikada biti. To su oni koji poklanjaju drugome svoje poderane cipele samo da bi ljudi oko njih pričali o Rimu i Parizu koje na njima nose. Da bi im se ljudi divili.

Zastadoh na trenutak. Rekoh - divim ti se. Divim se tvojoj mogućnosti da izgovoriš kako niko nije poput tebe, divim se načinu na koji spominješ moral, a ne poznaješ ga. Divim se tvojoj sitnoj duši koja govori o bijedi, a upravo nju je spakovala i ponijela sa sobom. Ti si od onih koji traže kraj svijeta da se na njemu skrase, ne znajući da je Zemlja okrugla. Proći ćeš još toliko puteva, ali ta samoća u tebi tvoja je nesreća.

Vrijeme velikih usluga i malih ljudi ..

Nekada je potrebno čovjeku da utisne poneko slovo, pa makar i na ovu elektronsku hartiju. Hartiju od vrijednosti. Pišem da ne bih zaboravila, jer čovjeka ništa ne može učiniti vrijednijim od sjećanja. Sjećanja na dobre stvari, da uzvratimo dobro koje nam je učinjeno. Da ga se ljudi sjećaju onda kada postanu prah. Ali ga isto tako ništa ne može ni poniziti kao zaborav onoga što smo mogli uraditi, a nismo .. Trebali smo!

Ili možda ipak nismo?! Šta ja imam od toga što će neko biti sretan ili radovati se?! Nemam ništa, moji džepovi neće biti puni, oduzet će mi vrijeme, a ja ću se osmijehnuti ukoliko mi neko kaže hvala. A ni od hvala nemam ništa. U ovom vremenu velikih usluga koje ljudi čine jedni drugima da bi bili uspješni, da bi profitirali, da bi se, onako žargonski rečeno, ulizivali nekome od koga će imati koristi, male stvari ne vrijede. Ničija sreća – ne vrijedi! Male stvari ne zahtijevaju mnogo vremena, zbog toga valjda i jesu male. Ni mnogo truda. Pa ipak nekome su ogromne, nekoga će usrećiti. Nekome će biti cijeli svijet, ali ..

Sreća? Ponovo ta riječ u mojim redovima. Definiciju joj nisam pronašla, još uvijek. Pa ipak svi smo se s njom susreli. I svi smo shvatili, da – sreća se ne kupuje. Zašto onda jeftini ljudi, male duše, bijedne duše znaju za sreću samo onda kada imaju novac?! Voljela bih im poručiti da novac uopšte ne mari ko ga posjeduje. Pa i propalica i lutalica, mogu da dobiju na lutriji, ukoliko im se posreći. Ali to ne znači da imaju i moć. To samo znači da će im se svi naći tu, u blizini onda kada zatreba. Oni sa početka priče, oni koji su u stanju da prodaju dušu đavolu da bi na pozornici života neko na trenutak okrenuo reflektore ka njima.Da bi zasijali.

Zamolih nepoznatog čovjeka za fotografiju u njegovom gradu. Ta molba je imala kilometarsku sadržinu i ukrasila sam je i nebitnim, uvodnim detaljima samo da bih dobila odgovor. Odgovor je glasio – kako si počela, mislio sam da ti treba žirant za kredit. Rado ću ti pomoći. Na drugoj strani, zamolih sa istim tim nepotrebnim, ukrašenim uvodom osobu koju poznajem dovoljno i koju nikada životu nisam uvrijedila. Dobih odgovor – ne znam da li ću naći vremena, radim. Znaš kako je u Švedskoj .. valja zaraditi pare. Nismo mi k'o Bosanci. Propali ste tamo, nažalost. Žao mi je samo vas – omladine! Ne stavljam ja u isti koš sve one koji su iz Bosne otišli, naprotiv. Nekada mnogo više vole ovu zemlju oni koji znaju ko su i šta su daleko negdje u bijelom svijetu. To su oni rijetki, plemeniti i skromni ljudi, koji su uvijek tu kada nešto zatreba. To su oni ljudi koji ne traže protu-usluge. Za razliku od onih koji u svemu traže svoju korist. Sad bi poželjno bilo da kažem – ovo nije poruka njima, oni ne zaslužuju moja slova, moje redove. Ali jeste.

Upravo tako .. daleko od toga da ste zaslužili, ali želim da budem ona rijetka vrsta onih rijetkih, velikih ljudi koji ne očekuju ništa zauzvrat čineći nekoga sretnim. Onih koji su me dobrotom povrijedili čineći male stvari i stavljajući mi osmijeh na lice. Ako i nisam bila jedna od njih, postiđena sam i ponižena veličinom tih ljudi koji na svu sreću postoje i koje nažalost nisam poznavala. Postiđena sam i ponižena karakterom onih koje sam poznavala i o njima imala visoko mišljenje, nažalost. I sama riječ karakter u ovo se i ne uklapa. Kao mozaik, kojem fali jedan dio ..! Dobar dio. Želim vam od srca da pronađete taj dio sebe.

I dok se kafa na mom stolu hladi, za drugi stol sjedaju djevojčica i majka. Majka joj objašnjava da te čizme ne vrijede onoliko koliko se cijene. Ona plače, ali majka pronalazi kompromis – naći ćemo bolje za manje para ili ćemo čekati da ovima spadne cijena, ako ti se baš sviđaju. Djevojčica prestaje da plače, a mene ispunjava radost i ponos. Čizmama koje ne vrijede će spasti cijena, a one koje vrijede će uvijek koštati isto. A i  vama dragi moji želim da shvatite vrijednost. Nemojte dizati cijenu sami sebi ukoliko vam se kao prosjaku ili lutalici posrećilo. I zapamtite da je vaše samo ono što date, ne očekujući ama baš ništa zauzvrat. To su mnogi od nas zaboravili. Osmijenite se ljudima koji negdje žure. Podsjetite ih da su ljudi i podsjetite sebe da možete sitnicama napraviti velike stvari! Postidite ljutitu gospođu koja čeka u redu svojom ljubaznošću i osmijehom i ne očekujte da se ona osmijehne vama. Zapamtite - novac je upropastio svijet, zašto ne bi dušu čovjeka? U vremenu velikih usluga i malih ljudi sve one stvari koje novcem ne možemo dobiti su besplatne ... i zaboravljene ..!